
Primećivanje egzoplaneta nije tako jednostavno kao što je usmeriti teleskop na nebo i odabrati stvari u obliku planete. Svetovi u orbiti oko udaljenih zvezda su suviše tamni i sićušni za to, ali možemo ih otkriti uz pomoć satelita koji traže lov planeta poput TESS-a i ostalih kao što je Kepler. Ove misije proizvode puno podataka koje neko treba da proceni, a istraživači sa Univerziteta u Varvicku misle da mogu to da ubrzaju sa AI. Da bi to ilustrovali, tim je razvio algoritam mašinskog učenja koji je upravo potvrdio 50 egzoplaneta u podacima posmatranja. Astronomi imaju na raspolaganju dve metode za otkrivanje egzoplaneta. Postoji pristup radijalne brzine, koji prati zvezde zbog malih suprotnih pokreta izazvanih gravitacijom planeta. Osetljivija tehnika i ona koju koriste TESS i Kepler oslanja se na promenu svetlosti u zvezdi domaćina. Ako je planeta solarnog sistema ispravno poravnana, njegove planete prolaze ispred zvezde iz naše perspektive. Praćenjem tih padova u svetlosti možemo zaključiti prisustvo egzoplaneta sa visokim stepenom sigurnosti.
Istraživači nisu samo prebacili prekidač i imali su AI koji je u stanju da prosijava podatke kako bi uočio planete. Morali su da treniraju neuronsku mrežu podacima sa potvrđenih egzoplaneta i lažnih pozitivnih rezultata kako bi mogli da identifikuju te svesne znakove u novim podacima. 50 egzoplaneta koje je Univerzitet u Varvicku potvrdio pokreće spektar gasnih giganta veličine Neptuna do kamenih sveta manjih od Zemlje. Posebno je teško potvrditi manje planete pomoću tranzitne metode, tako da to govori u tačnost AI.