Uobičajeni sigurnosni softveri prepoznaju malware korišćenjem „potpisa“ koji je određena vrsta digitalnog otiska. Problem je što ukoliko anti-virus softver ne izvrši ovo prepoznavanje nema ni detekcije virusa. Ovo znači da malware prvo mora da bude poznat proizvođaču anti-virus softvera da bi kreirao njegovu definiciju i uvrstio je u svoj proizvod. Međutim softver pod nazivom Mamutu ne koristi „otiske“ da bi prepoznao opasan softver već se oslanja na ponašanje. Ovo mogućava Mamutu-u da prepozna Malware mnogo pre nego što baza podataka „potpisa“ bude update-ovana od strane proizvođača anti-virusa. Iz ovog razloga softver poput Mamutu-a je naročito efikasan protiv Zero-Day napada.